Kuća Biljkinog oca

Zovem se Vedran i moja priča ne slijedi neki klasični slijed burnout -> bijeg na selo, već prilagodba na tadašnju situaciju: Živio sam u Zagrebu životom koji mi je tada u potpunosti odgovarao, sve do dolaska korone, a posebice potresa gdje sam naglo i izgubio mjesto za život tako da je moja ideja o povratku u Osijek bila poprilično ubrzana. Ipak nešto prije toga ideja o kući je već bila aktualna. Vraćamo u 2020. godinu, trenutak kada sam kuću uočio u oglasniku i u nju se zaljubio na prvi pogled. Sama kuća datira iz 1904. godine i smještena je u srcu Luga, baranjskog sela nadaleko poznatog po paprici. Premda se u tom periodu kupnja možda nije činila kao najbolja ideja – što zbog činjenice da sam tada živio u Zagrebu, a što zbog toga što sam bio samozaposlen (a znamo da obrti nisu miljenici banaka) – ipak sam se odlučio “baciti na glavu”. Dakle, korona i zagrebački potres moj su povratak u Slavoniju uvelike ubrzali, tako da sam već 2021. otvorio kuću za odmor pod nazivom Kuća Biljkinog oca.

Za kreiranje oaze mira s mnoštvom biljaka, kako onih što se nižu duž ganjka tako i onih u vrtu, uz istovremeno vraćanje u prošlost i spajanje s tradicijom, trebalo je podosta vizije i hrabrosti.

Oni koji prvi puta čuju taj naziv često mi se jave s upitnikom iznad glave, no onima koji su me već sreli pod mojim Instagram nadimkom “Biljkin otac“, sve je odmah puno jasnije. Biljkama sam zapravo okružen cijeli život, ponajprije zahvaljujući majci cvjećarki, a u zadnjih desetak godina i sam se njima intenzivnije bavim. Inicijalno sam bio fokusiran na one unutarnje, no sada sam se maksimalno prebacio na vanjsko bilje. Ova kuća zapravo spaja sve moje interese – biljke, dizajn interijera, putovanja, pa čak i moju drugu studijsku grupu, etnologiju, za koju sam mislio da nikada neću imati prilike iskoristiti je u praksi.

Kad smo već kod toga, htio bih naglasiti i da nisam full-time iznajmljivač niti se bavim nekim vidom poljoprivrede, nego sam nastavnik talijanskog jezika u II.gimnaziji Osijek, ali sam aktivan i u ekološkoj udruzi Plantaža te idem i na dramsku u udruzi Malo Drama Malo Art. Sve to meni introvertu pomaže (ali često i odmaže) da i na van prezentiram ponudu kuće kroz snimanje contenta.

Iako je sam početak bio izazovan zbog pandemije, ubrzo je stigla prva neočekivana nagrada koja mi je otvorila mnoga vrata: priznanje za najbolju tradicijsku kuću u 2022. godini od strane Novog lista. Ubrzo je uslijedio i Srebrni suncokret ruralnog turizma, a mi nastavljamo predano obogaćivati prostor, nadajući se da ćemo jednoga dana to srebro pozlatiti.

Od otvorenja do danas prošla je kroz nekoliko značajnih faza renovacije. Posebno bih izdvojio transformaciju stare štale u toplu prostoriju za druženje, uređenu tradicionalnim tehnikama koristeći prirodne materijale poput zemljane žbuke, trske i drveta, dok peć na drva zimi daje onaj nezamjenjiv ugođaj. Dvorište je pak prošlog proljeća doživjelo pravu renesansu. Inspiraciju crpim iz engleskih cottage vrtova; želja mi je stvoriti prostor u kojem se gost osjeća doslovno “obgrljen” biljkama. Ipak, vrtlarstvo nas uči strpljenju – svjesni smo da je posađenom bilju potrebno vrijeme kako bi pokazalo svoj puni potencijal.

Iza dvorišnog dijela za koje je namijenjeno gostima, nalazi se i voćnjak (jabuke, kruške, šljive, višnje, dunje, bobičasto voće) te vrt u kojem se trudimo slijediti permakulturna pravila, ali smo otvoreni i za ostale savjete ekološke proizvodnje. Količinski je to većim dijelom samo za vlastite potrebe, ali ima još jedan dio koji bi se mogao iskoristiti, ali odluka još nije donesena što bi se tamo sadilo pa mi možda i ova grupa donese neke spoznaje.

Unutrašnjost kuće nudi smještaj za do šest osoba u tri spavaće sobe, a svaki kutak pažljivo je osmišljen kako bi oživio duh prošlosti. Namještaj, koji većim dijelom potječe iz prve polovice 20. stoljeća, nije samo funkcionalan – to su pravi unikati s rezbarenim detaljima koji su prava mala umjetnička djela.

Zidove krase autentični gobleni, dok su stolovi i komode upotpunjeni ručno rađenim heklerajem i pomno biranom keramikom koja priča priču o nekim sporijim, profinjenijim vremenima. Svaki detalj, od teksture drveta do starinskih ukrasa, tu je da vas podsjeti na vrijednost tradicije i ručnog rada. Naravno, pazili smo i na suvremene potrebe – dok vas estetika vraća u prošlost, madraci, jastuci i posteljina su moderni i vrhunske kvalitete za savršen odmor.

Kroz proteklih pet godina, Kuća Biljkinog oca ugostila je raznolike događaje – od raznih proslava, preko edukativno-kreativnih radionica i predstavljanja knjiga do tradicionalnog Dana otvorenih vrata tijekom Paprikafesta. Izdvojio bih suradnju s udrugom Orla (festival Zeleni susreti), koncert Aklee Neon, Feel & Connect retreat te radionicu prirodnog oslikavanja tekstila koju su vodili vrhunski svjetski stručnjaci iz Londona, Allan Brown i Zoe Burt.